Ove godine se obeležava 110 godina od početka Prvog svetskog rata, a među tužnim godišnjicama je i streljanje rodoljuba na području Petrovaradina septembra 1914. godine.
Sećanje na ovaj čin odmazde Austrougarske vlasti nad civilima obeleženo je spomen-obeležjem postavljenim u jugoistočnom delu kompleksa Gornjeg grada Petrovaradinske tvrđave, odnosno u blizini tzv. Donjeg platoa u šancu sa leve strane, kod Komunikacione kapije.
Postavljanje spomenika iniciralo je Sokolsko društvo Petrovaradin radi afirmisanja i negovanja kulture sećanja.
Na ovoj lokaciji Austrougarske vlasti su 12. septembra 1914. godine streljale devet osoba iz Beške, Sremskih Karlovaca i Vojke, što je predstavljalo čin „odmazde“ nakon prodora delova srpske Prve armije u Srem posle Cerske bitke.
Streljane žrtve su bili civili, koje su prvo privedene kao taoci, a nedugo potom i pogubljeni na ovoj lokaciji i potom na istom mestu pokopani. Posmrtni ostaci su preneseni 1922. godine u mesta iz kojih su poticali.
Među streljanim civilima su bili jedan krojač, jedan građevinar, jedna akademska slikarka, jedno svešteno lice, dva posednika, jedan opštinski službenik i dva studenta.
Spomenik streljanim rodoljubima podignut je 1934. godine i do danas je sačuvan u izvornom stanju. Rad je lokalnog majstora, oblikovan u duhu vremena u kojem je nastao: pravilnih geometrijskih formi, jednostavan i sveden. Sastoji se od grobnice od betona, zidnog platna sa pločom prislonjenom na bedem i reljefnog krsta postavljenog u osi iznad spomenika. Grobnica je ograđena, izvedena od betona i veštačkog kamena.
Ovaj spomenik se po izbijanju Drugog svetskog rata našao na meti ustaške vlasti koje su Petrovaradin dobile kao deo kvislinške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske. Mnogi spomenici su tada uništeni širom Srema, a kako bi se što potpunije uklonilo ovo spomen-obeležje, angažovan je građevinski tehničar Drk Antun.
Međutim, on ga nije srušio, nego je sa svojim pomoćnicima samostalno doneo odluku da na spomeniku zamalteriše samo spomen-ploču, kao i krst iznad, dok ostatak konstrukcije spomenika nije uništio. Ovo je omogućilo da ubrzo nakon oslobođenja usledi obnova i da spomenik ostane sačuvan u izvornom obliku do danas.
Konačno, 2014. godine, Zavod za zaštitu spomenika kulture obavio je konzervatorske radove na obnovi spomenika, te je i danas u dobrom stanju.
Na spomeniku piše:
„Na ovom mestu su meseca septembra 1914. godine položili svoje živote za oslobođenje i ujedinjenje Jugoslovena:
Dujanović Svetozar, sveštenik iz Beške
Marković Vladimir, opštinski beležnik
Varičak Milan, student veterine
Jovanović Danica, akademska slikarka
Rac Vladimir, posednik
Bojić Svetozar, krojač
Inđić Lazar, građevinar iz Vojke
Čobanović Aleksandar, posednik
Nikolić Bogdan, student prava iz Sremskih Karlovaca
Svetla su ovo imena. Uspomena na njihovu žrtvu živeće večno.
Sokolsko društvo Petrovaradin, 1934. godine“.